krastavci

Sluzavci i puževi uspijevaju u vlažnim uvjetima, pa ih češće susrećemo u godinama s puno oborina. Skrivaju se na vlažnim i stalno zasjenjenim mjestima, koja im služe i za zimski san. Iz tih skloništa u proljeće odlutaju u potrazi za hranom. Najradije jedu lišće kupusa i salate, korijenje mrkve, gomolje krumpira, plodove jagoda, a često se i zakopavaju u otpale plodove. U vrtovima se najčešće mogu naći veliki sluz (na slici na listu) i poljski sluz.

Tripsi su mali vitki kukci, veličine oko 1-3 mm. Imaju 2 para uskih, bezbojnih krila koja su obrubljena dugim trepavicama. Krila izgledaju kao da imaju pohaban rub, pa otuda i naziv ovog kukca. Ovisno o vrsti, odrasli tripsi su crni ili žuti, ali mogu imati crvene, crne ili bijele oznake. Često odskaču kad ih uznemirimo. Larve su slične odraslim jedinkama, ali su bez krila i svjetlije su boje. Jaja tripsa su prozirna, bubrežastog oblika i veličine oko 0,3 mm.

Staklenička mušica (Trialeurodes vaporariorum), poznatija pod popularnim nazivom bijela mušica, opasan je štetnik brzorastućeg povrća, ali i stakleničkog i sobnog. Šteti sisanjem biljnih sokova, a izlučuje i veliku količinu ljepljive medne rose koja je leglo raznih vrsta crva. Dotaknemo li napadnute biljke, odrasle mušice u gomilama odlijeću s njih.

Lisne uši su najozbiljniji štetnici krastavaca uglavnom zato što se mogu razmnožiti u kratkom vremenu i uzrokovati žućenje i opadanje lišća. Osim toga, prenose i razne virusne bolesti koje smanjuju i kvare urod. Na krastavcima se najčešće nalaze breskvina uš (Myzus persicae) i rešetkasta uš (Aphis nasturtii). Ova činjenica važna je prije svega sa stajališta odabira pripravaka jer su neki od njih učinkoviti samo protiv jedne od navedenih vrsta.

Najčešće napada plodovito povrće, ali i drugo ukrasno bilje. Manifestira se bjelkastom prevlakom na listovima, peteljkama i cvatovima. Napadnute biljke zaostaju u rastu i daju znatno manji prinos. Ako je vrijeme toplo i suho, uzrokuje posebno uočljive štete. Osim krastavaca, dinja i bundeva, gljivica napada i begonije, dalije, ciklame, krizanteme.

Plijesan krastavaca (Peronoplasmopara cubensis) je gljivična bolest krastavaca od koje se najviše plašimo. Od svoje prve pojave 1984. godine redovito oštećuje krastavce i dinje, a što se prije pojavi, to više štete. Njegovoj pojavi pogoduje kišno vrijeme, ali i često vlaženje biljaka tijekom navodnjavanja. Uzgoj krastavaca u sjeni visokih stabala ili zgrada također je faktor koji potiče širenje bolesti. Na zaraženom lišću stvaraju se male, žute pjege obrubljene žilicama. S donje strane listova pojavljuje se točkasto sivosmeđi osip konidiofora s tamnim sporama. Zahvaćeni listovi kasnije posmeđe i cijela biljka se suši.