mikoriza (netočno mikoriza)

Mikoriza je prirodan i vrlo koristan odnos između korijenja biljke i gljiva. To je simbioza od koje i biljka i gljiva imaju koristi: biljka opskrbljuje gljive organskim tvarima (posebno šećerima proizvedenim fotosintezom), a gljiva zauzvrat pomaže biljci da učinkovitije apsorbira vodu i hranjive tvari iz tla, posebno fosfor i dušik.

Gljivične niti (micelij) mogu prodrijeti u tlo mnogo dublje i finije od korijenja biljke, značajno proširujući korijenov sustav. Rezultat je bolji rast, veća otpornost na stres, sušu, patogene i općenito poboljšana vitalnost biljke.

Vrste mikorize:
Ektomikoriza – gljiva okružuje korijen, ali ne prodire u njegove stanice (tipično za drvenaste biljke poput borova, hrastova, breza),
Endomikoriza (arbuskularna) – gljive prodiru izravno u stanice korijena (uobičajene kod povrća, trava, začinskog bilja, vinove loze),
Erikoidna mikoriza – specifična za neke biljke koje vole kiselinu poput rododendrona ili borovnica.

U praksi se mikoriza sve više koristi namjenski – u obliku pripravaka koji sadrže mikorizne gljive , a koji se primjenjuju izravno na korijenje tijekom sadnje. Rezultati su posebno vidljivi kod dugotrajno rastućih biljaka, grmova i drveća.

Za vrtlare, mikoriza je prirodan i ekološki način podrške zdravom rastu biljaka bez prekomjernog gnojenja. To je ujedno i način pristupa održivom uzgoju uz poštovanje mikroorganizama u tlu.

Mikoriza ili mikorize?
Koriste se oba termina, mikoriza i mikoriza, ali ispravniji (i stručniji) termin je mikoriza – s "h".

Riječ dolazi iz grčkog:
"mykes" = gljiva
"rhiza" = korijen

Dakle doslovno: "mikoriza" - odnosno simbioza između korijena biljke i gljive. U svakodnevnom govoru (osobito u nestručnoj vrtlarskoj literaturi) ponekad ćete naići na oblik mikorize, ali to je prilično pojednostavljen oblik.